Sukladno čl. 11. st.1. Pravilnika o porezu na dobit, rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno čl. 5. st. 1. Zakona o porezu na dobit, smatraju se smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.
Sukladno čl. 33. st.1. Zakona o porezu na dobit, porezna osnovica utvrđuje se na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka).
Troškovi nastali u prethodnim godinama ne smatraju se porezno priznatim rashodima u tekućoj godini jer se ne odnose na tekuću godinu (načelo nastanka poslovnog događaja, čl. 5. st 1. i čl. 33. st. 1. Zakona o porezu na dobit) iako se može odbiti pretporez (presuda Europskog suda C-152/02 – Terra Baubedarf-Handel) do nastupa zastare od 6 godina.
Nasuprot tome, sukladno MRS 10 i MRS 37 primjereno je pouzdanom procjenom obračunati troškove za koje nisu primljeni ulazni računi (ponuda/narudžbenica, povijesni troškovi) te na 31.12. evidentirati trošak i pasivno vremensko razgraničenje ili obaveze za koje još nisu primljeni računi. Ti rashodi smatraju se porezno priznatim rashodima u svrhe oporezivanja dobiti.
Po naknadno zaprimljenim računima priznaje obaveza prema dobavljačima i zatvara pasivno vremensko razgraničenje ili evidentirane obaveze za koje još nisu primljeni računi.
