Kada jedna fizička osoba ostvaruje prihode iz više izvora — primjerice 38.000 eura od paušalnog obrta, 10.000 eura od iznajmljivanja apartmana (paušalni porez po krevetu) i 18.000 eura od zakupa prostora (Rješenje o porezu na dohodak od imovine) — ukupan godišnji promet iznosi 66.000 eura.
Glavna nedoumica poreznih obveznika u ovom slučaju tiče se ulaska u sustav PDV-a i gubitka prava na paušalno oporezivanje.
Za potrebe ulaska u sustav PDV-a, Porezna uprava promatra sve te djelatnosti kao jednu gospodarsku cjelinu i zbraja njihove prihode.
Budući da ukupan zbroj od 66.000 eura prelazi zakonski prag od 60.000 eura, porezni obveznik obvezan je upisati se u registar obveznika PDV-a i obračunavati PDV na sve svoje isporuke.
Da je prihod 10.000 eura umjesto od iznajmljivanja apartmana u turističke svrhe prihod od najma stana za dugotrajni najam, tada ne bi postoja obveza upisa u registar obveznika PDV-a budući da usluga dugotrajnog najma nije oporeziva PDV-om.
Međutim, situacija je potpuno drugačija kada je u pitanju porez na dohodak.
Za utvrđivanje prava na paušalno oporezivanje dohotka, svaki se izvor prihoda analizira potpuno zasebno, a ne u ukupnom zbroju.
U našem primjeru, samostalna djelatnost obrta iznosi 38.000 eura, što je ispod pojedinačnog praga od 60.000 eura za vođenje poslovnih knjiga.
Niti jedan od ostala dva izvora (iznajmljivanje i zakup) pojedinačno također ne prelazi propisani prag od 60.000 eura.
Zbog toga porezni obveznik NE gubi pravo na paušalno oporezivanje dohotka niti u jednom od svojih izvora.
Konačni zaključak jest da ulazak u sustav PDV-a ne znači automatski i obvezu vođenja poslovnih knjiga za dohodak.
Porezni obveznik u ovoj situaciji postaje obveznik PDV-a, ali dohodak i dalje nastavlja utvrđivati paušalno na dosadašnji način za svaki pojedinačni izvor.
