Objavljeno: 3 svibnja, 2021
Najprije ćemo definirati pojam rezerviranja. Rezerviranje se odnosi na procjenu potencijalnih rizika proizašlih iz poslovanja tekuće godine koji mogu rezultirati novčanim odljevima u budućim razdobljima.
Da budemo jasniji, društvo koje vrši rezervacije za potencijalne buduće novčane odljeve, evidentira troškove rezerviranja u tekućoj godini te time smanjuje rezultat poslovanja (dobit/gubitak).
Međunarodni računovodstveni standard 37, t.14. određuje uvjete kada se rezerviranje treba priznati:
a) subjekt ima sadašnju obvezu (zakonsku ili izvedenu) kao rezultat prošlog događaja;
b) je vjerojatno da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi; i
c) se iznos obveze može pouzdano procijeniti.
Zakon o porezu na dobit, točnije članak 11., definira porezno priznate rezervacije koje su navedeni u nastavku.
Rezerviranja za otpremnine – kada društvo planira u narednoj godini otkazati ugovore o radu radnicima na osnovu osobno i poslovno uvjetovanih razloga te prilikom odlaska radnika u mirovinu.
Rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima – ako se protiv društva vodi spor i ako je izvjesniji gubitak spora od dobivanja, iznos glavnice se može porezno proznati rezervirati.
Rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima – kada se očekuje da će nastati troškovi otklanjanja nedostataka u jamstvenom roku tada se može provesti rezervacija u iznosu prosječnih prošlogodišnjih troškova nastalih po istoj osnovi.
Rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore – zbroj neiskorištenih sati godišnjeg odmora se pomnoži sa cijenom sata radnika i dobije se iznos rezervacije. Iznos se mora uprihodovati u toku naredne godine.
Rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava – namijenjeno poduzetnicima koji posluju prema Zakonu o rudarstvu radi vraćanja eksploatiranog područja u prvobitno stanje.
