Objavljeno: 23 svibnja, 2022
Iznos obveze nastao zaprimanje računa ili nastao putem ugovora se može platiti predujmom, u trenutku prijenosa predmeta ugovora ili s dogovorenom valutom plaćanja (do 30/60/365 dana).
Valuta od 365 dana se u pravilu ne koristi jer narušava likvidnost dobavljača. To znači da dobavljač kreditira kupca do 365 dana. Ovo je iznimno rijedak slučaj. Primjer su dobavljači farmaceutskih kompanija za zdravstvene potrebe RH gdje čekaju do godinu dana naplatu potraživanja. Ovo je isključivo, dobra volja dobavljača ili pak jedini uvjet za poslovanje.
Odgode plaćanja odnosno valute preko 365 dana nisu dopuštene, tj. i da se ugovore, takva odredba ugovora bi bila ništetna.
Valuta plaćanja do 60 dana se može ugovoriti.
Ako se valuta plaćanja ne ugovori, u pravilu se smatra da je valuta plaćanja 30 dana.
Rok za ispunjenje obveze plaćanja počinje teći od:
1. dana kad je kupac primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, ili
2. dana kad je dobavljač ispunio svoju obvezu:
– ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili,
– ako je kupac primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je dobavljač ispunio svoju obvezu, ili
3. dana isteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a kupac je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka.
Sve iznad napisano, definirano je člankom 11. i čl. 12. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te čl. 2. i čl. 3. Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza.